|
Kratka povijest Hrvatske
|
|
Kratka povijest Hrvatske
Hrvatski je narod godine •h•i•e• podložio rimske pokrajine Dalmaciju, Panoniju i Ilirik te osnovao dvije neovisne kneževine koje je u Hrvatsko Kraljevstvo ujedinio njegov prvi kralj Tomislav, okrunjen •c•i•d• godine. Jadranska Hrvatska je, pored Franačkoga Kraljevstva, prva trajna i uređena država u Srednjoj Europi. Nakon izumiranja domaće dinastije Trpimirovića, Sabor (parlament) je za kraljeve Hrvatske izabirao vladare drugih država, stvarajući time personalnu uniju najprije Hrvatske i Ugarske (•č•r•b• – •č•t• i •č•t•ž• – •č•f•i•e•), a zatim Hrvatske i Austrije (•č•f•i•ž• – •č•c•dz•y•). Kao predziđe kršćanske Europe između •d•y• i •dz•y• stoljeća, Hrvatsko je Kraljevstvo bilo ključno za zaustavljanje daljnjeg prodora Osmanskoga Carstva na Zapad, dok je s druge strane Mletačka Republika zaposjela većinu hrvatske obale. Hrvatsko je Kraljevstvo sačuvalo svoju državnu suverenost posebnim položajem unutar Habsburške Monarhije sve do njezina raspada, •č•c•dz•y• godine.
Nakon što je godine •č•c•dz•y• prekinula državnopravne veze s Austrijom i Ugarskom, Hrvatska je bez suglasnosti Sabora uključena u novostvorenu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (kasniju Kraljevinu Jugoslaviju). Time je Hrvatska prvi put stavljena u balkanski politički okvir te je nasilno prestala postojati kao država. Autonomna Banovina Hrvatska, uspostavljena sporazumom hrvatske oporbe i jugoslavenske Vlade •č•c•j•z•, trajala je do osovinskog razbijanja Jugoslavije, •č•c•k•a• godine. Unatoč plebiscitarnoj podršci stanovništva prozapadnoj seljačko-demokratskoj koaliciji, Drugi je svjetski rat u Hrvatskoj vođen između dvaju radikalnih pokreta – ustaša pod pokroviteljstvom Osovine i komunista (partizana) na strani Saveznika, koja su oba proglasila svoju hrvatsku državu. Od •č•c•k•d• godine Hrvatska je bila jedna od šest saveznih država komunističke Jugoslavije maršala Tita. Demokratski narodni pokret poznat kao Hrvatsko proljeće, za politička prava Hrvatske u Jugoslaviji, koji se •č•c•m•ž• suprotstavio nasilnom spajanju hrvatskoga jezika sa srpskim u srpskohrvatski, suzbio je jugoslavenski režim •č•c•n•a• godine.
Slijedom demokratskih izbora •č•c•p•, Republika Hrvatska je •č•c•p•a• godine proglasila neovisnost kao i većina država članica Jugoslavije. Koristeći bivšu saveznu vojsku i lokalne pobunjenike, Srbija i Crna Gora napale su •č•c•p•a• Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu s ciljem zadržavanja osvojenih teritorija u krnjoj Jugoslaviji. Rat je završio •č•c•p•d• godine pobjedom Hrvatske i oslobođenjem okupiranih područja, dok su istodobni saveznički hrvatsko-bošnjački uspjesi doveli do mirovnog procesa u Bosni i Hercegovini. ■
Hrvatska glagoljična slova Glagolica Missal DPG izradio je Nenad Hančić-Matejić.
|
Vanjske poveznice |
► Pacta conventa (1102.): Sporazum o izboru Kolomana Arpadovića za kralja Hrvatske (Izvor: Jura Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, dio I., Zagreb, 1862.)
► Cetinska isprava (1. siječnja 1527.): Odluka Sabora o izboru Ferdinanda Habsburškog za kralja Hrvatske (Izvor: Jura Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, dio II., Zagreb, 1862.)
► Pragmatička sankcija (11. ožujka 1712.): Zakonski čl. VII./1712. Sabora o nasljedstvu hrvatske krune za žensku lozu Habsburgovaca (Izvor: Jura Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, dio II., Zagreb, 1862.)
► Odluka o neovisnosti (25. lipnja 1991.): Ustavna odluka Sabora o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske (Izvor: Narodne novine 31/1991.)
► The situation in the occupied territories of Croatia (9. prosinca 1994.): Rezolucija Opće skupštine Ujedinjenih naroda A/RES/49/43 (Izvor: UN)
► The situation in Bosnia and Herzegovina (8. studenog 1994.): Rezolucija Opće skupštine Ujedinjenih naroda A/RES/49/10 (Izvor: UN)
|
|
|
|
